Tjedan je prema London based novinarima bio i više nego darežljv. Nakon paprenih prijetnji škotskog referenduma i tinjajućeg neprijateljstva dalekog argentinskog kopna zbog još daljeg Falklandskog otočja, završio je s novinarskom poslasticom; Chris Huhne, Ministar energetike  i parlamentarni zastupnik općine Eastleigh, podnio je ostavku nakon što je državno tužilaštvo pronašlo dokaze da je počinio kriminalno djelo. Već kada sam pomislila da se zbilo kakvo CSI Eastleigh otkriće, priznajem, razočarao me je razlog zbog kojeg je gospodin ministar pao – prebrza vožnja.

Urednik je likovao. Ima li kakvih zgodnih detalja? Ljutita bivša žena koja je policiji predala dokaze? Odlično. Rat prodaje. Zato se diljem svjetskih redakcija veselimo tridesetoj godišnjici Falklandskog rata. Svi sastojci za sukob su tu. Britanci optužuju Argentice za kolonijalizam, udaljenom južnopacifičkom otočju iz vjetrovitog Portsmoutha pribižava se brod naziva Neustrašivi, a evo, sletio je i plavooki princ William. Svrsishodan je i parlamentarni rat oko škotskog referenduma iako malo tko vjeruje da bi se Škoti doista odvojili od Kraljevstva.

Prošlost je, naime,  bolje ostaviti tamo gdje joj je mjesto – u prošlosti.

Tako je vjerojatno razmišljao i Huhne kada su ga ovoga tjedna snašli probuđeni duhovi prošlosti. Bilo je to vjerojatno ovako nekako; petak je, Chris je upravo sletio iz Strasbourga nakon tjedna dosadnih europskih sastanaka na kojima svi govore, a nitko ništa ne kaže. Žuri mu se kući u južni London, vrt je rascvjetan, a večera za stolom. Cesta je prazna, a auto brz. I onda taj glupi radar. Dodatni kazneni bodovi u vozačkoj dozvoli zadnje su što mu treba. “Draga, možemo li to prenjeti na tebe, da mi ne oduzmu vozačku? Reći ćemo da si ti vozila. Ne mogu bez auta!”, govori supruzi. “Ali, to je kriminalno djelo!”, odgovara Vicky. “Tko će ikad saznati?”, zaključio je Huhne. Doista, kako li je mogao znati da će desetak godina kasnije biti ministar? I pretpostaviti da će nakon 26 godina ostaviti suprugu (i petero djece) zbog muškobanjaste PR-ovke Carine koja mu se čak nije niti svidjela? I da će supruga Vicky porazgovarati sa Sunday Timesom?

I tako je Huhne, high-flyer britanske politike i izgledni budući vođa Liberalnih demokrata, vikend dočekao bez funkcije i bez prave mogućnosti ponovnog političkog uzleta. Zbog prometnog prekršaja.

Život se ponekad čini poput Tetrisa. Isprva si zbunjen i pun očekivanja. I baš kada ti nekako krene, kada se sve kockice slože i opuštaš se nad lakom pobjedom, omete te zvonjava telefona. Trenutak nepažnje i ekran je ispunjen šarenim kockicama dok se ne pojavi rugalica: Game Over.

Još jednom se pitam zašto su ljudi na visokim pozicijama neoprezni. Zašto riskiraju karijeru zbog dva, tri kaznena boda u vozačkoj dozvoli koji zasjene godine stvaranja. Jedan stari hrvatski profesor to pripisuje bahatosti. “Bahatost pomućuje um!”, komentira. Alain de Botton, pak, misli da je teško biti moralan u sekularnom svijetu. “Svi bi ljudi zapravo voljeli biti dobri, ali čini im se da ih nitko ne potiče na to pa jednostavno zaboravljaju.”, rekao mi je Alain početkom tjedna. Ako mislimo da nas nitko ne promatra, ni Bog, ni sveci, čemu onda biti moralan, lojalan, vjeran, dobar, čemu plaćati kazne za prebrzu vožnju i biti iskren s policijom. Pošto smo se oboje složili da Britaniji ne bi bilo bolje vjerskim sustavom Irana – ja jer se grozim fundamentalizma bilo koje vrste, a Alain jer tvrdi da je Bog mrtav, predložila sam da njegovom utopijskom svijetu vlada preuzme ulogu kontrolora morala. Cameron kao sekularni bog, ministri kao sveci.”To ne funkcionira.”, rekao mi je de Botton i pogledom poručio da ne pripadam njegovom (utopijskom) svijetu. Narod, veli, ne voli kada se vlasti miješaju u pitanje morala. Zato vlasti nastupaju tek kada je prekasno…kada se već lagalo policiji, kada se već ostavilo suprugu.

Ako nam niti institucije ne nude podsjetnike da budemo dobri, tko će?!  “Novinari su watchdogs, psi čuvari!”, rekla mi je ljetos Jill, (tada) urednica Sunday Timesa. Jill je vjerovala da obavlja najsvetiju dužnost na svijetu. Zidove je kitila novinskim člancima, slavila priče koje su razotkrile zlikovce. Bila je mršava jer ne stigne jesti. Umorna jer ne stigne spavati. Opis njenog života: Alert. Jer nikad se ne zna kada se može pojaviti dobra priča. Kada je u njenoj medijskoj kući izbila afera hakiranja, Jill se povukla iz medija, Londona, čini se i svijeta. “Jer ako i psi čuvari griješe tko će kontrolirati svijet?”, pitala me kroz suze.

Možda mi sami. Kao što kontroliramo i igricu Tetrisa. Ako i osvane Game Over uvijek možemo početi ispočetka trudeći se biti skoncentriraniji, pažljiviji, bolji igrači. Bolji ljudi.

Oglasi