Ako su muze velikih umjetnika putene žene bezvremenske ljepote, onda su muze novinara sugovornici izvanredne inteligencije. Pamet je inspirativna,snažni afrodizijak stvaranja riječi. Ako nas obasipaju dovoljno često, pametne misli možemo uhvatiti, progutati, upiti i okititi se njima za budućnost. Kroz tuđe bisere znanja formiramo sebe, a formirajući sebe, formiramo svijet.

Zato je London Meka novinarstva. Stoljećima privlači one koje je nezainteresiranost doma otjerala na Otok. Umjesto Big Bena ugledali su svoju pozivnicu za visinama, umjesto Temze, izvor znanja. London to čini potiho, ne kiti se umjetnošću poput Pariza, ne spominje slatkoću života poput Rima. Ne nudi snove za šaku dolara kao New York i ne pobuđuje strasti kao Barcelona. Ne nudi čak ni sunce, ni okuse, umjesto toga blijeda lica bez emocija, skupe kuće loše kvalitete i nebo bez zvijezda. Ali, tiho ih dočekuje, te genijalne umove, raspirujući im želju za dodatnim znanjem, za njegovim dijeljenjem, za rastom iznad sebe.

Ako sam nešto naučila od genijalnih umova utkanih u pore Londona, to je jedno – površnost je nedopustiva.

Štoviše, opasna je. U novinarstvu donosi neispravne informacije i kreira neispravna mišljenja, u politici dovodi do nevolja čitavih nacija, u umjetnosti je recept za ispraznost, u ljubavi nedovoljna. Nevolja je u tome što je koketna i privlačna, gospođa površnost, toliko da nas sve katkad namami na pogrešne, brzoplete činove.

Na osobnom mikro-nivou jedne hrvatske novinarke u Londonu, površnost neće stajati života, neće nikome čak niti pokvariti dan. Ali, prepoznat će je autorica članka u nedovoljno isklesanim rečenicama ili pak porukama vjernih čitatelja i mentalno se ošamariti što je upala u zamku varljive površnosti.

Ne znam jesu li lideri svjetskih ekonomija bili površni kada su dozvolili da potonemo podosta nisko. Ali, činjenica je da se nisu mentalno šamarali na vrijeme. Ponekad najočitije stvari najpametnijim ljudima nisu očite. Ili ne žele da budu očite. Previd, arogancija, opuštanje, površnost – čarobna formula fatalnog završetka.

Zato postoje pravila. Urednik da smanji efekt površnosti. Mediji da potraže previde onih koji vladaju društvima. Zato postoje sustavi dubokih temelja koji osiguravaju da nitko ne nastrada. Ujedinjeno Kraljevstvo ima jednu prednost nad većinom ostalih zemalja,  rekao mi je ovoga tjedna guru makroekonomije profesor Andrew Scott : institucije su toliko čvrste da, bez obzira na to tko je čelu države, ona će ostati zaštićena od velikih katastrofa. Dobra ekonomija zaustavlja loše ponašanje, dobre države su postavljene na snažne institucije čije stupove ne može prodrmati jedna osoba. Ako opstati mogu samo države temeljene na institucijama koje kažnjavaju površnost, onda meka novinarstva može ostati samo onaj grad koji je temeljen na znanju. U kojem nema mjesta za boemštinu, intrigantne, ali prazne priče, strastvene noći bez nastavka, samozvane bonvivanske kraljeve i njihove pohlepne štovatelje. Odbit će ih grad koji bez ustručavanja zahtjeva argumente. Koji daje krila onima koji se odlučuju za dubinu, kao da im poručuje: svijet je zanimljivo mjesto ako se odabere pravo štivo, sluša prave sugovornike i govori samo ako se doista ima što za reći…

Oglasi