U novom masterpieceu Woodya Allena glavni lik, kalifornijski pisac u usponu, nađe se u vremenskom procjepu; točno u ponoć završava u svome omiljenom gradu i omiljenom povijesnom razdoblju. U pariški noćni život dvadesetih uvodi ga ni manje ni više nego veliki predvodnik Izgubljene generacije Fitzgerald koji ga, između svađi sa svojom histeričnom Zeldom, upoznaje sa likovima kao što su Hemingway, Picasso, Dali i ljupka Adriana u koju su svi pomalo zaljubljeni pa i junak filma. On živi svoj san, s Hemingwayem komentirajući odlomke svoga romana, plešući uz nastup Colea Portera i ćavrljajući s Matisseom. Toliko da se ne želi vratiti u 2010. jer tko bi se želio vratiti u Californiju 2010. kada može živjeti u Parizu 1920. Nevolja je u tome što se i Adriani ostvaruje san te zaviruje u Belle Epoque, po njoj najbolje razdoblje Pariza. Za stolom s Renoirom, Gauginom i Sartreom, ne pada joj na pamet vraćati se u “sumornu sadašnjost, u dvadesete.”

Iako je junak filma pronašao sreću u sadašnjosti, nisam se obazirala na tu carpe diem poruku. Izašla sam iz kina lebdeći iznad pločnika Fulham Roada, onako kako to činim kada god se malo zaljubim i zamišljala da umjesto prizora gužve iznad Maggie’s, naježenih bosih nogu Britanki i bučnih automobila bez krova s neotesanim vozačima iz Emirata, promatram drugačiji prizor. Da upotpunim dojam u sebi sam pjevušila Coleov “Let’s misbehave”. Jesse, moj prijatelj Amerikanac koji je film gledao samo zato što “ne smiješ zadržati američku putovnicu ako se ne izjasniš kao obožavatelj Woodya Allena” samo se smješkao. Na moje pitanje kada bi volio živjeti svoj londonski san, nije imao odgovor. “Zamisli London krajem šezdesetih!”, dramatizirala sam. King’s Road na svome vrhuncu, šareni butici, najmaštovitiji ljudi, sve u ritmu najbolje glazbe koju je ovaj svijet ikada vidio. Zamisli šetati po gradu i sudariti se s Johnom Lennonom ili u pubu popiti piće s Mickom Jaggerom!” “Darling, bila sam tamo i – vjeruj mi – ne bih se voljela vratiti u to razdoblje. Sve je bilo tako sivo! Nisi mogao jesti ništa osim fish and chipsa i lošeg currya!”, rekla je Emma, skrivajući lice ispod mantila da se sakrije od hladnih udara vjetra. Emma je uvijek negativno nastrojena prema mojim komentarima oduševljenja. Ali, kao izrazito upper class lady, u opisu njenog statusa je da uvijek bude cinična i da se pomalo dosađuje. “Zamislite onda osamdesete, ili devedesete, kada se cijeli grad digao na noge, poletio od optimizma i grad je dobio obilježja filma Notting Hill.”, nastavila sam. Emma i Jesse nisu komentirali, umjesto toga dogovarali su nedjeljni ručak u La Brasserie.

Ljudski um ima sjajnu karakteristiku – iz sjećanja običava izbrisati ružne stvari. Ono što ostane su vrhunci, Hemingway i Fitzgerald u diskusijama, djevojke sa cigaršpicom i Stonesi i njihove groupies. “Oh, it was fabulous!”, rekla mi je u francuskoj pekari moja susjeda Ulla, švedska umjetnica koja tvrdi da je bila groupie većine članova Rolling Stonesa. Ali, Ulla voli vrhunce, baš poput mene grozi se prosječnosti i sigurna sam da je pomno odabrala što će zapamtiti.

Probudilo me svjetlo sunčanog, svježeg jutra i s velikim naočalama koje skrivaju tragove jutra i laptopom pod rukama zaputila sam se u Delice koji bi, po broju napisanih članaka, trebao dobiti status londonskog ureda Jutarnjeg lista. Pjevušila je neka Brit pop glazba i svi su bili nasmješeni, zbog sunčanog jutra, zbog glomaznog Sunday Timesa, divnih Eggs Benedict sa špinatom i činjenice da slijede lijeni, slatki sati nedjelje. Pa sam pomislila da se toga želim sjećati 2045., kada će me netko zaustaviti i pitati – kakav je bio London početkom stoljeća? Divan, reći ću, sve je bilo u znaku kozmpolitskih diskusija, sjajnih novina, svijet se činio sunčanim, cure su bile nasmiješene i glamurozne, a dečki zgodni i uzbudljivi. Auti su bili brzi, a iPhone sretna novost, bili smo siti i sretni i bezbrižni i sve je bilo u znaku neočekivanih događaja i sretnih slučajnosti. Ah, pomislit će neka djevojka sanjivih očiju, da sam barem bila novinarka početkom stoljeća u Londonu. Ja ću joj prešutjeti da malo dramatiziram.

Oglasi