On ne sait jamais, nikad se ne zna. Znaju to sve francuske dame koje najavljuje famozna parfemska prašina, a odjavljuje zavodljiv pogled, le regard, koji nakratko zaustavlja vrijeme. Znala je to i moja prabaka Olga koja do zadnjega dana nije izlazila iz kuće bez crvene manikure, crvenih usana, friške frizure i Neue Post pod rukom (jer čitati časopise na hrvatskom smatrala je znakom lošeg ukusa). Nikad se ne zna što se nalazi iza ugla, kakva prilika za sretnu okolnost ili pak tko se nalazi iza ugla. Moja bi prabaka Olga bila vrlo razočarana da me vidjela taj dan kada sam u nespeglanoj majici i upitno počešljane kose hodala po Fulham Roadu. Možda je baš ona, ako vjerujemo u utjecaj zagrobnog života, vragolasta kakva je bila, uvijek sa cigaršpicom u rukama, doprinjela tome da naučim na težak način tu lekciju “On ne sait jamais.”

Čim je iza mojih leđa odjeknuo orkestar auto truba znala sam da nešto nije u redu. Nisam se stigla okrenuti, predamnom se kotrljalo neko čudo od automobila, veliko, gordo, sjajuckavo, moćno, takvo da zaintrigira čak i osobu vrlo limitiranih vozačkih sposobnosti i upućenosti u svijet automobila (to bih bila ja). “Ne, ne, ne, molim te nemoj se zaustaviti!”, ponavljala sam u sebi poput mantre, ali kotači su se prestali kotrljati i nisam više imala kamo.  Celebrity Poznanik otvorio je prozor i pozdravio me kroz okvire svojih RayBanica. Dok mi je nešto pričao ja sam u sebi ponavljala – zašto, o zašto si po mlijeko i jaja išla u najgorem izdanju ikad, mehanički sam ušla u auto, jer je dio mene utvrdio da je njegovo blebetanje bilo poziv da me odveze doma. I odveo me prepričavajući neku anegdotu, a ja sam samo razmišljala o tome kako loše izgledaju japanke na tapisonu Najljepšeg auta na svijetu, kako neprilično djeluje zgužvana majica pored Celebrity Poznanika. Tako je stao u mojoj uličici, pogledao me pogledom Celebrity Poznanika, a ja sam uzvratila pogledom Pepeljuge. Vratila sam se doma, a u glavi su odzvanjale riječi prabake Olge: On ne sait jamais!

Zato, s naučenom lekcijom, na vrijeme sam se predomislila o svome outfitu kada sam nekoliko mjeseci kasnije teturala prema sudu u kojem se trebalo započeti suđenje Julianu Assangeu. Uhićenje osnivača Wikileaksa bila je vijest dana! Svi su se novinari skupili oko suda kao pčele oko košnice, bilo je vjerojatno više novinara nego potencijalnih čitatelja. Promrzli, stajali su tamo od osam ujutro da bi si osigurali mjesto u sudnici u 13h. Stigla sam ja, tako, u pelerinastom kaputu i nakovrčanom izdanju i pitala kako mogu ući. Bilo je 12:20 i sudski službenik prasnuo je u smijeh. Potražila sam tada novinara FT-a, jer novinari FT-a uvijek znaju što je činiti i zamolila ga za pomoć. I on je prasnuo u smijeh. Broj press iskaznica vrlo je limitiran, veli, …njih pet. Koji su dobili pressicu u devet ujutro. “Postoji li šansa da kažeš da sam ja tvoja kolegica pa da i mene puste?”, treptala sam. “You must be joking!”, odtreptao je i ponovio da nikad neću ući. Eh, sada ulazim – ako ne zbog Assangea i zadovoljstva urednika, onda zbog tebe – pomislila sam. Pelerinasti kaput doveo me do ulaza i čuvar je otvorio vrata sudnice: “Vi ste s odvjetničkim timom?”, pitao me. “Kako ste znali?” treptala sam. “Pa jednostavno – novinari ne hodaju ovako odjeveni.”, on će. Sjedim ja tako u sredini sudnice, samo nekoliko desetaka centimetara od Assangea, a novinari, njih pet sjede daleko, tek toliko da mu vide blijedi profil. Nisam odoljela – mahnula sam svom novom FT “prijatelju” pa neka vidi kome će ograničavati ulaz. Na izlasku iz sudnice, naravno vratima kojima se služe odvjetnici, naišla sam na Kristinna Hraffnssona, Asangeovog bliskog prijatelja i suradnika. Pušio je u dvorištu. “Morate sada sa mnom razgovarati!”, uvjerila sam se i on je pristao. Mislim da je bacio pogled na moj pelerinasti kaput i visoke čizme. Tako smo imali ekskluzivu. Stvorio ju je savjet prabake Olge i francuskih dama: On ne sait jamais!

Inače, nakon sramotne vožnje u autu Celebrity Poznanika odmah sam se presvukla. Cimerici Dani nije bilo jasno zašto po stanu hodam u Missoni haljini i visokim sandalama. Ali, on ne sait jamais. Iako Englezi ne običavaju upadati u stanove, nešto što smo oduvijek prezirale prabaka Olga i ja – nikad se ne zna. Te sam večere, u glamuroznom izdanju u lokalnom pubu srela Celebrity Poznanika. Uputila sam mu le regard i nemalo se zbunio. Možda nije niti promijenio moju odjevnu transformaciju. Ali, ona je promjenila štošta. Kao štit koji mijenja držanje i razmišljanje i pogled. Red, rad, disciplina padaju u drugi plan bez metoda prabake Olge. Čini mi se da ju vidim u liku vremešne engleske lady koja me promatra s druge strane ceste. Odjevena je u besprijekorni Chanel kostim, iako vjerojatno ide po doručak u Marks&Spencer. Pogleda me u prolazu. Prepoznajem taj pogled – On ne sait jamais.

 

Oglasi