Crni oblaci nadvili su se nad metropolom Britannie. Zapravo – undo, undo! – nebo je i dalje bez oblaka i svi – mi pridošli Londončani i oni rijetki pravi – koračamo golim nogama, pogledavamo se u ogledalo kako bi provjerili jesmo li uhvatili malo boje (nezantno, jer od britanskog sunca se ne tamni), koga god sretnemo pozdravljamo uz komentar o vremenu.

Ali crni oblaci probijaju. Danas je George Osborne podsjetio na to da jako sunce i najtopliji Oktobar u povijesti nisu rastopili nagomilane dugove. I ne, neće smanjiti porez. I ne, situacija nije sjajna. To me podsjetilo na scenu u kojoj je moj prijatelj, usred rastave i promjene poslova odlučio prestati piti. “Now is not the right time to stop drinking!”, rekao mu je Paul. Tako je trebao reći i Mr Chancellor –  uz poruku: “Ne želim da ljudi pomisle da je situacija beznadna!”, trebao je ipak dodati – Ali, nije pravo vrijeme da prestanete piti.

Na neki perverzan način Britanci vole ove probleme. Oni im daju legitiman razlog da grintaju, ogovaraju vladu, ismijavaju, žale se i da – piju. Kako je samo teško saznati u ovome gradu koliko je situacija zapravo grozna! Najskuplji restorani, u kojima je gotovo pa nemoguće večerati za ispod 200 funti po osobi, su puni. Dobiti stol za idući tjedan mala je misija. S druge strane, priče o deprimiranim područjima, od dana kada su počeli prosvjedi izazvani ubojstvom mladog gospodina kojeg u medijima više nitko ne spominje, bilježe se u stranicama svakodnevno. Jeremy Clarkson je u Sunday Timesu komentirao da je bilo lakše nekada, recimo u doba koje opisuje Dickens, znati tko je zapravo siromašan. Danas “siromašni” razgovaraju na iPhone i, iako kupuju u “One pound shop” i Primarku, s bogatima također dijele opsjednutost shoppingom. Ali, Clarkson je torijevac, jedna od najplaćenijih TV ličnosti svijeta, elitist koji vjerojatno nikada nije provirio u siromašno britansko pučanstvo. Što ga ne sprječava da grinta i, dok naručuje u lokalnom pubu, komentira – nije vrijeme da prestanem piti!

Moj poznanik David, umjesto grintanja, smatra da mu ova situacija ide na ruku. U potrazi za novom tajnicom, dao je oglas u novine. Već idućeg dana, izredalo se dvadeset djevojaka željnih posla. “Zašto itko kontaktira dejting agencije?! Ovo je puno, puno bolje.”, rekao je jučer, uz bocu rozea, jer ne, nije vrijeme da prestane piti. Tako da je visoka stopa nezaposlenosti na njegovoj strani. Potraga za tajnicom pretvorila se u svojevrsnu audiciju. Odlučio je, da, kao doprinos britanskom društvu, zaposli tri tajnice. Jednu Poljakinju, jednu Litvanku i jednu Ruskinju. Pitala sam ga što ima protiv Engleskinja. “Ništa. Niti jedna se nije prijavila za posao.”, rekao je. I to je indikativno. I još jednom dokazuje da je u ovom gradu nemoguće otkriti koliko je situacija zapravo grozna. Sigurno je samo: nije pravo vrijeme da se prestane piti. Što dokazuju puni pubovi, u svakom kutu metropole, bez obzira na sunce ili oblake.

Oglasi